Magija u jednoj šoljici: Pre nego što se kafa ohladi ☕️✨

Naslovna strana knjige „Pre nego što se kafa ohladi“ autora Tošikazua Kavagučija, Vulkan izdavaštvo, sa ilustracijom dve fotelje, stočića i mačke.
Naslovna strana romana koji je osvojio svet svojom emotivnom pričom.

☕️ Pre nego što se kafa ohladi – Tošikazu Kavaguči

Da li ste ikada poželeli da vratite vreme unazad? Samo na kratko. Koliko da kažete još jedno „volim te“, da zatražite oproštaj ili da zagrlite nekoga ko više nije tu?

U jednoj od onih tesnih, skrivenih uličica u Tokiju, postoji jedan neobičan kafić po imenu „Funikuli Funikula“. Na prvi pogled, to je samo mesto sa mirisom sveže salevene kafe gde se prepliću sudbine naizgled običnih ljudi, povezanih tako blisko kao da su porodica. Ali, ovo mesto krije tajnu koja se dobija samo jednom u životu: mogućnost da putujete kroz vreme.

Ipak, magija dolazi sa strogim, gotovo nemogućim pravilima. Morate sedeti na tačno određenoj stolici, ne smete ustajati, i ono najvažnije – morate se vratiti u sadašnjost pre nego što vam se kafa ohladi.

Japanka sedi na drvenoj stolici u prigušenom, tamnom podrumskom kafiću u Tokiju, dok joj neko sipa toplu kafu u šoljicu iz starinskog bokala.
Unutrašnjost kafića „Funikuli Funikula“ gde magija počinje.

Ono što najviše fascinira i boli u ovoj priči jeste najsurovije pravilo: Šta god uradili u prošlosti, sadašnjost se neće promeniti.

Tu dolazi ono pravo pitanje koje nam Kavaguči svima postavlja: Ako znaš da ne možeš da promeniš ishod stvari, kada je sadašnjost već uklesana u kamenu… iz kog razloga bi se vratio nazad? Šta bi rekao? Šta bi uradio?

Iako je knjiga mala po obimu i čita se neverovatno lako, ja sam jednostavno odbila/o da je „progutam“ odjednom. Želela/o sam da produžim taj osećaj, pa sam je razvukla/o na cela tri dana. Želela/o sam da uživam u svakom gutljaju ove priče, mnogo duže od trajanja jedne šoljice neohlađene kafe.

Ovo je prelepo, nesvakidašnje štivo koje će vas naterati da razmislite o sopstvenim propuštenim trenucima i o ljudima koji vam znače.

Ogromna preporuka od mene!

Šoljica tople crne kafe na drvenom stolu iz koje se podiže gusta para u prijatnom, malo tamnom ambijentu kafića.
Vreme počinje da teče… Imate vremena samo dok se kafa ne ohladi.

✨ A vama ostavljam isto pitanje:

Ako biste imali šansu da sednete u „Funikuli Funikula“, u koji trenutak svoje prošlosti biste se vratili, čak i sa saznanjem da ništa ne možete da promenite? ⬇️